Kada dolazi prava tetka?

Upornost kojom Glumačka družina Histrion tijekom ljeta izvodi predstave na zagrebačkoj Opatovini, pod Prišlinovom kulom, uvelike „spašava“ zagrebačko kazališno ljeto, koje bi se inače lako pretvorilo u pustinju. Umjesto selidbe na neku „morsko-festivalsku“ (iako im ni to nije strano, pa tako redovno organiziraju program Ploveće kazalište, koji brodom obilazi mala, osobito otočka, mjesta na Jadranu), Histrioni ostaju u Zagrebu i neumorno, pet dana u tjednu od početka srpnja do početka rujna, igraju jednu te istu predstavu i dovode na Opatovinu tisuće gledatelja raznolikih profila interesa.

Vrlo kvalitetan osjećaj za komičarski takt pokazao je Tomislav Martić kao Šimun Sučić / Snimila Ines Novković

Osim lokacije, još je jedna konstanta u Histrionskim ljetnim produkcijama. Nino Škrabe, jaskanski dramatičar, prevoditelj, profesor i organizator kulturnog života, nekada poznat kao dio trolista Senker–Škrabe–Mujičić, koji već dugo i uspješno piše samostalno, „kućni“ je autor Histriona te su njegove komedije, iako ne isključivo, najčešći temelji kako opatovinskih, tako i drugih histrionskih produkcija. Francekova teta, komedija izvorno smještena u vrijeme povijesno zapamćene i neodigrane utakmice između Dinama i Crvene zvezde u Zagrebu 1990, bila je na opatovinskom repertoaru 2016. Deset godina kasnije, Ivan-Goran Vitez koji se posljednjih godina sve više potvrđuje kao „kućni“ redatelj Histriona, Francekovu tetu, adaptiranu u suvremeni trenutak, postavlja kao svoju desetu histrionsku režiju.

Zaplet Francekove tete temelji se na komediji situacije. Povod je dolazak naslovne tetke, u ovoj verziji potpredsjednice Zastupničkog doma Kongresa SAD-a u Hrvatsku, u posjet nećaku. Taj je nećak specijalizant ginekologije, a prijatelji su mu iz nogometnog svijeta. Namjeravajući se na različite načine okoristiti tetkinim dolaskom i utjecajem, spremni su na sve i svašta, od pretvaranja, preko izmišljanja, do dovođenja lažne tetke, kada prava zapne u zračnoj luci i odgodi svoj dolazak. Takva struktura, iako utemeljena na stereotipima (neobrazovani sportaši, populistički političari) omogućuje i poigravanje i pomicanje stereotipa kao izoštravanja komike, ali i njihova propitivanja (homoseksualac-ginekolog, transvestit-glumac). Smjestivši komediju u vrijeme još uvijek aktualnog Svjetskog prvenstva u nogometu u Meksiku, SAD-u i Kanadi, Ivan-Goran Vitez adaptacijom je znatno promijenio Škrabin predložak, zadržavši ipak temelj komičnog. Stvoren je tako spoj univerzalnog i aktualnog, tipičan za dobro osmišljenu i skrojenu komediju, ali i za histrionski način rada na Opatovini, gdje se upravo takve, široko prepoznatljive komedije izvode kao prepoznatljiv „zaštitni znak“.

Režijski, Francekova teta vrlo je „mirna“ predstava za standarde prostora pod Prišlinovom kulom. Temelji se na konverzaciji i situacijama uglavnom kreiranima tradicionalnim sredstvima glumačkog dijaloga i jezične komike, bez previše pretjerivanja ili mizanscenskih efekata koji su u nekim godištima Zagrebačkog histrionskog ljeta znali preuzimati prvenstvo nad komičkom radnjom. Scenografija Enesa Hodžića-Arčija tako je svedena na nužno, što u ambijentu ostatka kaptolskih zidina nije novost. Ono što je, međutim, pohvalno (jer je u posljednje vrijeme na istome mjestu znalo izostajati) jest korištenje zatečenog ambijenta (konkretno drvenih balkona na Prišlinovoj kuli) kao dijelova prizorišta. Iako je takvih postupaka, koji bi kazalište na otvorenom približavali modelu ambijentalnog moglo biti i više, dobro je što ih se nije zanemarilo. Kostimi Josipa Đereka osmišljeni su kao prepoznatljivi, nalaze se na rubu karikature, no ipak taj rub ne prelaze, što je, u kontekstu ovakve predstave, svakako pohvalno.

Podjelu, u kojoj nema izrazite glavne uloge, predvode Jurica Marčec kao nogometaš Ivan Sučić i Fran Hercog kao specijalizant ginekologije Franjo Košutić, naslovni Francek. Obojici komički zaplet omogućuje da se donekle karakterno profiliraju, što su glumci i iskoristili, osobito Marčec. Dražen Čuček kao Mateo Novak, glumac u sapunicama, uglavnom igra u ženskoj odjeći, glumeći lažnu tetku, što je iznio u očekivanoj maniri. Vrlo kvalitetan osjećaj za komičarski takt pokazao je Tomislav Martić, koji kao Šimun Sučić, Ivanov otac i kapetan duge plovidbe, ima gotovo apsurdnu ulogu zavodnika gostujuće tetke. Korektno, u okviru postavljenih zadataka i uloga, sudjeluju još Tea Šimić, Nancy Abdel Sakhi, Klara Fiolić, Bogdan Ilić i Ivan Grčić.

Ovogodišnja opatovinska predstava nije pomak. No, u potpunosti, do svakog detalja, ispunjava očekivanja. Riječ je upravo o onom tipu kazališta koji se na Zagrebačkom histrionskom ljetu njeguje desetljećima, koji ima publiku i imat će je, a omogućuje i da glavni grad tijekom ljeta ne zapadne u kazališnu „pustinju“.